Description

Narodne pripovijesti i bajke može se čitati na vrlo raznolike načine: jednostavno slijedeći priču i čudeći se onome što je neobično i smijući se onome što je smiješno u njoj, ili pak tražeći izvore i dublja značenja onoga što smo pročitali. Svakome čitatelju – bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi – bajke imaju što ponuditi, te ostaju trajan izazov različitim tumačima. Zbog toga se u posljednjih nekoliko desetljeća razvila cijela znanost koja se bavi proučavanjem bajki. Tome je pak prethodio golemi posao bilježenja i prikupljanja starih priča. Znanstvenici – etnolozi – koji su u našim krajevima skupljali tradicijske pripovijetke zapisivali su ih onako kao što su im pripovijedali neki, sada već davni, pripovjedači: u različitim dijalektima i pomalo nerazumljivo govornicima suvremenog hrvatskog jezika. Te su priče zatim objavljene, u nekim knjigama koje nisu namijenjene djeci.
Čitajući ih, kao odrasla osoba i književnica, zaželjela na svoj način ispričati one koje su mi se najviše svidjele. Namjera mi je bila da ih tako dovedem do neke nove publike – ne više slušateljske kao nekoć, nego čitateljske – kako ne bi ostale zatvorene u ozbiljnim knjigama i dostupne samo istraživačima književnosti. Iako te priče izvorno nisu bile namijenjene djeci, ili barem ne u prvom redu djeci, moja ciljana publika jesu djeca. Stoga sam dijalekte pretvorila u standardni književni jezik, kako bi priče mogla čitati djeca u svim krajevima Hrvatske i ispričala ih na j

Chapter